Sve je bolje...u Novoj 2010.
Evo mene eto vas...da se oglasim...E hvala za predlog za rusku salatu, ma slabo mi to ukućani klopaju pa....ma smislila sam šta ću...skockala sam nema šta..nego evo me bolje sam, u fazonu sam skroz...Muž mi je otišao u grad da se vidi sa drugarima i malo izblesavi, Miica spava, a ja na blog pa udri...E da vam kažem skroz sam smotana, štrikam ja popodne kao sasvim ubeđena da mi super ide, samouverena a pomalo i iznenađena kako sve to glat samo šiba, zastanem ja malo pa razvučem minuli rad kad ono da pukneš od smeha rupe ne kao da su ih izjeli moljci nego kao da su miševi trčali po onome što sam uradila...i šta sam drugo mogla, skinuh igle oparah sve osta nekoliko redova pa ispočetka...ma neka rekoh nema veze nek ide u peršun ima sutra da radim dalje. Spustim igle uhvatim dete pa igra do zore...ismejala se Mia slatko, ja sa njom uživah u toj njenoj radosti i bi mi lepo...Deca su plemenita bića...hvala gospodu bogu što nam ih daruje...
Taman istuširah Miu kad javlja se deda kao svratio bi da vidi svoju unuku, uzgred nije je video 10 dana, pa...uželeo se...deda je faca direktor čovek pa je u fazonu...hihihihi...neka more..nije direktorima lako, elem svrati deka donese paketić, protutnja sa unukom, tebe ćerko ko šiša, kažem ma neka ionako mi je ceo život za vratom, igraše se njih dvoje, ode deda, a nas dve ostasmo da uživamo.... E za sutra šta da vam kažem...sutra ću veovatno biti opet malo u fazonu kuku šta ćemo bez novca...ali neka ide život hvala bogu da smo zdravi, a za ostalo ćemo se snaći...
Oglasiću se ja sutra da vas sve slatko izljubim i pozdravim pred Novu 2010. I sutra bez kukanja...nema toga više..ok ma dobro možda malo po nekad nije sve uvek super...mada ja nevolim pesimizam....da se zna
