Drugi dan...
Uh,uh...da ukradem malo vremena na poslu, sada je pauza... Prvo da se zahvalim svima koji ste mi se obratili, da ste mi samo videli izraz lica kada sam videla 4 komentara....Dosta za početak.. Nisam stigla juče da pišem jer prosto od obaveza i neke muke nisam znala šta ću.. Na poslu onako...ma svuda je znamo, ali meni je juče bilo tako kao da su mi sve lađe potonule...No nema veze o tim stvarima ću pričati drugi put, o tome može roman da se napiše...
Nego da vam kažem 6 rupa u štrikanju i 2 puta paranje, ali nema veze...uradila sam 6 novih redova samo mi mi je žao jer su i pored paranja ostale rupe....ma nema veze. Dobro nastavljam neću da pokleknem...Ma nema šanse...
Juče je zaista bio naporan dan..ja sam bukvalno preplakala...imala sam osećaj kao da su mi svi okrenuli leđa...prosto sam pukla juče....iskreno zato nisam ni pisala neću da vam prenosim negativnu energiju...sada je malo bolje.
Hajde javiću se ja večeras evo traže me.... Pozdrav
dobro dosla...
I ne posustaj.
Pisanje ume da oplemeni.
I onoga ko pise...i nas koji citamo.
I,verovatno,mnogo ces biti citanija,nego komentarisana ;-)
pozdrav.
Autor stepskivuk — 29 Dec 2009, 10:50
Treba da pises i kad ladje potonu...ako mozes i hoces naravno :) Pisanje mnogo pomaze...
Ko nece da cita ne mora...
a oni koji hoce sa tobom da dele srecu, delice i tugu...
pozdrav
Autor mesecina — 29 Dec 2009, 14:57
Tajna je jednostavna: pišeš, čitaju te, komentarišu, ti čitaš druge, komentarišeš. I stvara se pozitivan krug gde svako čita samo ono što mu se dopada ...
Autor sanjarenja56 — 29 Dec 2009, 17:51
:)
samo nastavi
i kao sto rece Stepski, vise ce ljudi citati, nego sto ce komentarisati...
Autor nastasja — 29 Dec 2009, 21:15